Možda je najbolje da intervju započnemo s pitanjem kako ste s obzirom na to da znamo da ste prije godinu dana bili podvrgnuti operaciji kralježnice?
Hvala Vam na pitanju dobro sam. Liječnički tim se pobrinuo da danas budem dobro.
Za pretpostaviti je da ste se vratili poslovnim obavezama?
Vrlo brzo oporavak je tekao uspješno pa samim time je i moj povratak na posao bio prirodan slijed i potreba.
Organizacije u kojima radite i djelujete izgledaju fascinantno. Broj ljudi koji zapošljavate je na zavidnoj razini. Kako ste stigli do ovoga što imate danas?
Humanost nam je ispred profita. Osigurati nekom posao i egzistenciju je naš primarni cilj. Osobe s invaliditetom moraju participirati u zajednici. I to nam je nit vodilja. U našim organizacijama u Metkoviću rade 93 osobe od toga 25 osoba s invaliditetom.
Prije početka intervjua ste mi rekli da je za ovo sve zaslužan predsjednik Udruge osoba s invaliditetom ,,PRIJATELJ” Metković gosp. Nikola Popovac?
Čovjek koji osvaja jednostavnošću, borbenošću i skromnošću. Predsjednik koji se s toliko predanosti, srcem nesebično bori za sve osobe s invaliditetom i djecu s poteškoćama u rastu i razvoju. U živote osoba s invaliditetom je unio lavine pozitivnih promjena i na tome smo mu svi neizmjerno zahvalni.
Što danas Udruga osoba s invaliditetom ,,PRIJATELJ” Metković i Prijateljica plus d.o.o. Metković radi?
Široka je lepeza naših poslova i našeg djelovanja. Sigurno bi trebalo izdvojiti vrijeme da Vam u detalje opišem što sve radimo pa ću reći samo da se trudimo i zalažemo da što veći broj osoba s invaliditetom bude u radnom odnosu i da što veći broj djece dobije stručnu pomoć i podršku. Da provodimo što veći broj kvalitetnih i potrebnih projekata.
Tko Vas sve financira?
Vlada RH, Ministarstvo rada, mirovinskog sustava obitelji i socijalne politike, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Ministarstvo zdravlja, Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, Zaklada hrvatska za djecu, Dubrovačko – neretvanska županija, grad Metković ,također financiramo se i iz vlastite gospodarske djelatnosti . Svima navedenim smo neizmjerno zahvalni.
Kako je biti uspješna žena sa invaliditetom?
Ne bih koristila termin uspješna. Svi smo na nekim poljima uspješni i realizirani. Živimo u 21.stoljeću sasvim prirodno je da tražimo svoje mjesto u društvu. Svaka žena barem je jednom u životu priznala sebi kako ponekad postaje krhka, jer se nalazi i živi u patrijarhalnom društvu. Ne smatram da je krhkost slabost, već umor u borbi u društvu gdje su žene s invaliditetom još uvijek stigmatizirane. Žene s invaliditetom nisu za marginu. One su nevjerojatno sposobne i jake. Kako bi promijenila dinamiku, preoblikovala način komunikacije, kako bi bila sigurna da će se moj glas čuti i uvažavati znala sam da moram imati zdrav pristup prema problematici koja nas muči, ostvariti suradnju i to prijateljsku i kada govorim da govorim transparentno i argumentirano. I da mi je krajnji cilj opće koristan. To ne smijemo nazivati uspjehom nego našim pravom i potrebom.
Jeli Vas posao promijenio?
Rekla bih da me osvijestio. Osnažio me, osnažuje i potiče da budem bolja verzija sebe danas negoli sam jučer.
Kakav stav imate o politici?
Podržavam je ako je zdrava i ako doprinosi kvaliteti građana.
Moram Vas pitati za gradonačelnika Metkovića kojeg izrazito cijenite. Vidljivo je da uživa Vašu podršku i da je to na određeni način zaslužio?
Poseban je i drugačiji. Profesionalan. Pun empatije i razumijevanja. Pristupačan i otvorena srca. S njim i njegovim suradnicima komunikacija i suradnja predstavljaju zadovoljstvo. Radost je vidjeti ga u društvu osoba s invaliditetom. Trebate tome svjedočiti.
Najdraži političar?
Meni su svi ljudi dragi koji su otvorena srca i koji u sebi imaju ljudsku empatiji a to nema veze s funkcijom ni zvanjem.
Razmišljate li o budućnosti?
Ponekad ali to dođe spontano, nekako više potaknuto nekim događajem ili situacijom.
Gdje se vidite za deset godina?
Mislim da to ne određujemo mi. Moja je sudbina u Božjim rukama.
Puno se o Vama priča kao o nekome tko je uzor osobama s invaliditetom. Što mislite o tome?
Svi smo mi jedni drugima inspiracija, podrška i motiv i dobro da je tako. Ne treba individualizirati. Da bi participirali ravnopravno u društvenoj zajednici trebamo se držati i motivirati međusobno.
Koji su Vam profesionalni izazovi?
Predrasude i spoznaja da ljudi nisu svjesni koliko osobe s invaliditetom mogu doprinijeti zajednici. Treba širiti svijest ljudi o problematici osoba s invaliditetom. To ćemo napraviti vrlo lako i na najbolji mogući način a to je da ih počnemo uvažavati na ravnopravnoj osnovi s drugima. Također želja mi je da osobe s invaliditetom budu što neovisnije. Da sutra bude što manja institucionalizacija.
Kakva je Dolina Neretve po tom pitanju?
Posebna. Drugačija. Otvorena. Nedavno sam negdje imala gostovanje gdje sam rekla da sam Bogu zahvalna i blagoslovljena što sam odrasla ovdje i što ovdje radim i djelujem. Ljude ne treba osuđivati ako pitaju i ako ih nešto zanima tu i mi osobe s invaliditetom trebamo biti pristupačne i otvorene. Jer nužno ne mora značiti kada Vam netko pristupi da odmah ima negativnu konotaciju. Treba sa ljudima razgovarati, inicirati razgovore, upoznavati ih. Vjerujte mi iznenadili bi ste se koliko ljudi pozitivno reagiraju.
A djeca?
Djeca su blagoslov svakog društva. Naša u Metkoviću i Dolini Neretve su divna. Oni su Vam najbolji kritičari ujedno i najveća podrška. Njihove reakcije su uvijek instinktivne i iskrene. I roditelji su ti koji se ne trebaju bojati niti osjećati nelagodu radi njihovih reakcija naprotiv suprotno dijete Vam je uočilo razliku i to je OK.
Jeste imali neka neugodna iskustva?
Sa djecom nikada. Čula bih komentare što je prirodno i normalno. Ali sve to ide uz mene. Najdraže mi je kada mi se djeca sami obrate i pitaju me a takvih situacija je sve više i to me veseli.
Što Vam pričinja sreću?
Zdravlje i obitelj.
Imate li snove?
Ponekad znam odlutati ali dosta sam brzo priberem.
Koji Vam je san kao osobi s invaliditetom?
Svakoj osobi s invaliditetom je isti san ali to neka ostane naš dio privatnosti.
Za Vas kažu hrabra, neustrašiva i ambiciozna?
Ako tako kažu nešto su od toga prepoznali u meni. Sve navedeno je relativno i ovisno o situaciji. Ponekad se možda čini i nekako kako nije ili obrnuto.
Pred Vama su izazovi kako ćete se nositi sa njima? Imate li neku formulu?
Svaki dan je izazov sam po sebi. Boriti ću se kao svaki čovjek da im odolijevam.
U gradu Metkoviću kao i ostalim gradovima postoji problem parkirnih mjesta za osobe s invaliditetom a i vozači se nepropisno parkiraju , kako to komentirate?
Uvidjela sam da postoji problem parkirnih mjesta za osobe s invaliditetom i da se vozači nepropisno parkiraju. Nadležne službe MUP Metković i Metković Razvoj d.o.o. čine sve što je u njihovoj moći da bi zloupotreba bila što manja i da bi neodgovorni vozači bili propisno sankcionirani.
I za sam kraj poruka našim čitateljima i osobama s invaliditetom?
Sada se očekuje da nešto snažno i motivirajuće reknem ali reći ću samo: Čuvajte se, volite se i radujte se svakom novom danu.