Nedjelja, 9. prosinac. 2018.

Dr. Uršić: I mene zanima zašto Vlada “gura” štetni projekt u dolini Neretve

Koje su posljedice termoelektrane na ugljen? Kako ona utječe na okoliš i zdravlje ljudi? Zašto su Ploče, odnosno dolina Neretve lokacija na kojoj termoelektrana na ugljen nikako ne bi trebala biti? Objasnio nam je prof.dr. Stanko Uršić, fizikalni kemičar. Profesor Uršić radio je i kao vanjski član saborskog odbora za okoliš te je sudjelovao u radu brojnih državnih povjerenstava za procjenu utjecaja.

Na tematskoj sjednici Županijske skupštine Dubrovačko- neretvanske županije govorili ste u ime struke o TE na ugljen u Pločama i posljedicama iste. Kakve posljedice nosi sa sobom moguća realizacija tog projekta?

Posljedice za Pelješac, deltu Neretve, makarsko primorje, Korčulu, Hvar te šire područje Dubrovačko-neretvanske i Splitsko-dalmatinske županije bile bi ogromne. Radi se o relativno malenom, ali nemjerljivo dragocjenom prostoru. Ovo nije Sibir, ili goleme Sjedinjene američke države, gdje se udaljenosti mjere u tisućama kilometara pa živi iluzija o “dovoljnom razrjeđivanju otrova”, iako ni to više nije tako. U SAD-u je od 2009. godine, napušten ugljen gotovo u trećini “ugljenara” u korist plina.

Termoelektrana na ugljen snage 800 MW izvor je ogromnih onečišćenja okoliša. Ta onečišćenja bitno, trajno i sve više dovode do srozavanja kvalitete života i ugroze ljudskoga zdravlja. Navest ću samo najvažnija i najopasnija, ne sva, onečišćenja.

Zagađenje živom
800 MW TE na ugljen, Ploče trošila bi oko 2 milijuna tona ugljena godišnje. Iz dimnjaka bi moglo izlaziti godišnje nekoliko stotina kilograma (200 do 300 kg) žive. Kad bi bila primijenjena najbolja tehnološka rješenja koja postoje danas, (a investitor to nikako ne mora jer EU to ne traži na ovoj razini) opet bi u okoliš dospijevalo preko 10 kg žive.

Ta količina žive dovoljna je da ugrozi proizvodnju hrane na površini od najmanje 800 četvornih kilometara (onečišćenje od preko 12.5 mikrograma žive po četvornom metru, prema američkim standardima). Svake od (najmanje) 30 godina. Delta Neretve ima jedva 120 četvornih kilometara. Nikakva jamstva čak ni za te standarde nisu niti spomenuta od strane promotora ovog čudovišnog projekta.

Živa i osobito metilživa koja je posljedica djelovanja određenih mikrooganizama na živu u tlu, imaju teške učinke na zdravlje ljudi (i životinja) stoga svako povećanje koncentracije žive u tlu, vodama i zraku ugrožava zdravlje ljudi i osobito djece, i trajno srozava kvalitetu života i okoliša.Najveću opasnost predstavlja za djecu u majčinoj utrobi, ali naravno i kasnije gdje uzrokuje teške poremećaje u neurološkom razvitku i funkcioniranju (napada središnji živčani sustav, CNS). To ima posljedice na mogućnost shvaćanja, pažnje, učenja, pamćenja,govora, motorike, vida, osjetila, orijentacije, koordinacije pokreta, slabljenja mišića, da spomenemo tek elementarno, jer kraj nije ni blizu.

Onečišćenje živom nepovrativo je. Iz tla, živa se ne može više ukloniti. Čak kad bi to i pokušali, cijena bi bile nezamislivo ogromna, a to poslije više i ne bi bilo tlo. Slično je s vodom, a živu se niti iz ljudskog organizma ne može iole učinkovito uklanjati.

Teški metali
Osim žive, ogroman problem predstavljaju i drugi teški metali koji izlaze iz dimnjaka termoelektrane neprestano, desetljećima (sigurno preko 30 godina, vjerojatno i dulje).

Većina od tih teških metala kancerogena je, tako uran (svi su izotopi urana radioaktivni) berilij, arsen, kadmij, krom, dok je štetnost olova, kobalta i drugih notorna u medicini (radi se o čitavom nizu oboljenja i vrlo štetnih utjecaja, primjerice, utjecaj žive i olova i drugih na kognitivni razvoj i funkcije, motoriku itd.)

Posebno opasni aspekt pri tome jest činjenica da onečišćenje teškim metalima ide preko submikronskih čestica u dimu. Takvih otrovnih čestica može u jednom jedinom prostornom metru dima biti stotine, pa i više od tisuću milijardi. Ta vrsta čestica kad uđe u pluća više ne izlazi iz organizma. Vjetar i uobičajena zračna strujanja nose takve čestice na vrlo velike udaljenosti.

Zagađenje dimom
800 MW TE na ugljen, Ploče ispuštala bi u okoliš najmanje četrdeset milijardi prostornih metara dima, najmanje sto milijuna dnevno. To odgovara volumenu omeđenom dužinom od deset, širinom četiri i visinom jednog kilometra. Kao što je navedeno, dim je glavni nositelj teških onečišćenja koja su kod takvog pogona posve neizbježna. Taj dim bitno bi degradirao sadašnje stanje relativno čistog i vrlo čistog okoliša u pogođenom području, dok bi ionako nezavidno stanje u samom gradu Pločama bilo bitno pogoršano, s golemim posljedicama za zdravlje pučanstva.

Troska i pepeo
Svake godine, radom 800 MW TE na ugljen Ploče nastala bi gomila od 300 000 tona (radioaktivne) šljake i pepela, devet milijuna tona kroz prvo eksploatacijsko razdoblje.

Do sada nikakav scenarij odlaganja i sprječavanja štetnih utjecaja te ogromne količine onečišćene toksičnim tvarima nigdje nije ni spomenut. Teško onečišćene ocjedne vode i čestice nošene vjetrom golem su ekološki zdravstveni problem.

Osim posljedica na ljudsko zdravlje i okoliš tvrdite da bi TE na ugljen u Pločama dugoročno loše utjecala i na hrvatsku ekonomiju. Zašto?

Hrvatska od takvog projekta imala bi, u odnosu na veličinu neizbježnih šteta i gubitaka i veličinu samog pogona zanemarive lokalne koristi, dok bi ukupna nacionalna bilanca bila katastrofalno na gubitku.

Razlozi postaju razvidni uzme li se u obzir sljedeće činjenice: poljodjelska proizvodnja u području, ne samo u ovoj županiji, umjesto da zahvaljujući čistom okolišu i razumnom razvitku postane vrijedna ekološka (to tržište raste čak i u Hrvatskoj po dvoznamenkastim postotcima), srozala bi se na proizvodnju onečišćene hrane, “smeća” za koje ne znam gdje bi našla tržište. Ukratko, perspektiva propasti.

Vrlo prljav energetski pogon u izvanredno vrijednom prostoru, trajno će srozati vrijednost prirodnog (nacionalnog) kapitala u neposredno pogođenom području, ali i u širokom obližnjem području. Dovoljno bi bilo procijeniti gubitak na vrijednosti zemljišta pa da to postane očito. Većina prostora izvanredno je očuvana što predstavlja neprocjenjivu vrijednost koja se samo dijelom ogleda u turističkim i poljodjelskim potencijalima. Suludo je i sramotno da još nitko nije objavio odgovarajuće račune procjene tih gubitaka koji su nesumnjivo u desetcima milijarda kuna.

Vrlo veliki zdravstveni troškovi koji će svi pasti na leđa kako lokalnog pučanstva tako i državnog proračuna. Notorno je koliko više karcinoma, koliko više kardiovaskularnih i ostalih oboljenja treba očekivati kao posljedicu rada takvog pogona. Poznato je da se oko četrdeset posto karcinoma u SAD pripisuje radu termoelektrana na ugljen, kao i da sedamdeset dva posto žive ispuštene godišnje u okoliš dolazi od tih termoelektrana.

Cijenu proizvedene struje diktirat će strani investitor, Hrvatska će biti prinuđena izgraditi prijenosnu infrastrukturu koja njoj u ovom obliku uopće ne treba.

Cijena struje nije objavljena, ali uzme li se u obzir cijena ugljena, prijevoza, kapitalni troškovi i tražena zarada, pitanje je bi li uopće mogla biti niža od one koju sada Hrvatska plaća za uvezenu struju.

Efektivno, to bi bio uvoz iz stranog postrojenja na vlastitom teritoriju (potpuno strana investicija, gorivo, prijevoz, nadzor); zauzvrat Hrvatska i Ploče i okolna područja dobivaju zdravstvene probleme i troškove, u nepovrat devastiranu nemjerljivo vrijednu prirodnu baštinu, uništenje poljodjelstva u Neretvi, Pelješcu, Korčuli i dalje, trajnu degradaciju neprocjenjivog prirodnog nacionalnog kapitala, srozavanje vrijednosti turizma i ugrožavanje egzistencije svih koji sada žive od poljodjelstva i turizma.


Što je Vas ponukalo da se javno izjasnite i stanete na stranu građana Ploča i doline Neretve?

Postavili ste mi neobično i meni prilično neočekivano pitanje. Pa na koju bi stranu, netko tko razumije problem, a drži do poštenja, mogao stati? Ali da ne bi ispalo da se izmotavam, nešto sam o tome već javno rekao na županijskoj Skupštini pa to ne bih ovdje ponavljao. Sasvim osobno, iznutra, u ovom problemu pitanje je čovječnosti; u tome, Krist i njegova poruka svjetlo su bez premca.

Po vašem mišljenju zašto bi bilo koja Vlada podržala investiciju kao što je TE Ploče, a koja je tako štetna po zdravlje ljudi i okoliš?

To i mene zanima. Bit ću vam zahvalan ako njima postavite to pitanje.

Je li TE na plin manje štetna od TE na ugljen?

Jest, manje je štetna ali ako bi je kao “ugljenaru” hladili morem, bilo bi vrlo velikih problema, od teških poremećaja životnog ritma morskih ekosistema s nesagledivim posljedicama, do ekstremnih onečišćenja mora tenzidima koji se mogu koristiti za ometanje obrastanja toplinskih izmjenjivačkih sustava elektrane.

Što Vi predlažete kao alternativu ugljenu?

Hrvatska nema (uporabivog) ugljena, i nije loše što ga nema. Imamo dovoljno obnovljivih izvora, prije svega sunca, a na samom smo sramotnom dnu u EU po primjeni solarne energije. Odavno je HEP trebao i mogao. Hrvatska ima potrebne potencijale, imati vlastitu tvornicu i instalirati fotonaponske uređaje nacionalne mrežne solarne elektrane na stotinama tisuća hrvatskih krovova, i zaposliti tisuće mladih ljudi. Više ne bi trećinu struje uvozili.

Treba ispričati i turobnu pripovijest o hrvatskoj vjetrogeneratorskoj tehnologiji. Premda među malobrojnim državama koje su razvile vlastitu tehnologiju, Hrvatska propada, mladi ljudi izgnani su iz domovine, a 95% investicija u sektoru su strane za koje mi plaćamo masne poticaje za struju. Na kraju, za neupućene: sunca je u Njemačkoj puno manje, a ipak oni u jednom jedinom srpanjskom danu proizvedu iz solarnih elektrana trećinu hrvatske godišnje potrošnje (oko šest milijardi kWh). Analogno, itekako mogli bi i mi. Sapienti sat.

Tekst: Katarina Fiorović
www.dubrovniknet.hr via ploce.com.hr

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *